Biblija, Marku, Poglavlje 4. is available here: https://www.bible.promo/chapters.php?id=10961&pid=43&tid=2&bid=59
Holy Bible project logo icon
FREE OFF-line Bible for Android Get Bible on Google Play QR Code Android Bible

Holy Bible
for Android

is a powerful Bible Reader which has possibility to download different versions of Bible to your Android device.

Bible Verses
for Android

Bible verses includes the best bible quotes in more than 35 languages

Pear Bible KJV
for Android

is an amazing mobile version of King James Bible that will help you to read this excellent book in any place you want.

Pear Bible BBE
for Android

is an amazing mobile version of Bible in Basic English that will help you to read this excellent book in any place you want.

Pear Bible ASV
for Android

is an amazing mobile version of American Standard Version Bible that will help you to read this excellent book in any place you want.

BIBLE VERSIONS / Biblija / Novi zavet / Marku

Biblija - Đ. Daničić, V. Karadžić, 1865

Mateju Marku Luki

Poglavlje 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16

1 I opet poèe uèiti kod mora, i skupiše se oko njega ljudi mnogi tako da mora uæi u laðu, i sjediti na moru; a narod sav bijaše na zemlji kraj mora.

2 I uèaše ih u prièama mnogo, i govoraše im u nauci svojoj:

3 Slušajte: evo iziðe sijaè da sije.

4 I kad sijaše dogodi se da jedno pade ukraj puta, i doðoše ptice i pozobaše ga.

5 A drugo pade na kamenito mjesto gdje ne bijaše mnogo zemlje; i odmah iznièe; jer ne bijaše u dubinu zemlje:

6 A kad obasja sunce, uvenu, i buduæi da nemaše korijena, usahnu.

7 I drugo pade u trnje; i naraste trnje i udavi ga, i ne donese roda.

8 I drugo pade na zemlju dobru; i davaše rod koji napredovaše i rastijaše i donošaše po trideset i po šeset i po sto.

9 I reèe: ko ima uši da èuje neka èuje.

10 A kad osta sam, zapitaše ga koji bijahu s njim i sa dvanaestoricom za ovu prièu.

11 I reèe im: vama je dano da znate tajne carstva Božijega, a onima napolju sve u prièama biva;

12 Da oèima gledaju i da ne vide, i da ušima slušaju i da ne razumiju; da se kako ne obrate i da im se ne oproste grijesi.

13 I reèe im: zar ne razumijete ove prièe? A kako æete sve prièe razumjeti?

14 Sijaè rijeè sije.

15 A ono su kraj puta, gdje se sije rijeè i kad je èuju odmah doðe sotona i otme rijeè posijanu u srcima njihovijem.

16 Tako su i ono što se sije na kamenitijem mjestima koji kad èuju rijeè odmah je prime s radošæu;

17 Ali nemaju korijena u sebi, nego su nepostojani, pa kad bude do nevolje ili ih potjeraju rijeèi radi, odmah se sablazne.

18 A ono su što se u trnju sije koji slušaju rijeè,

19 Ali brige ovoga svijeta i prijevara bogatstva i ostale slasti uðu i zaguše rijeè, i bez roda ostane.

20 A ono su što se na dobroj zemlji sije koji slušaju rijeè i primaju, i donose rod po trideset i po šeset i po sto.

21 I govoraše im: eda li se svijeæa užiže da se metne pod sud ili pod odar? a ne da se na svijetnjak metne?

22 Jer nema ništa tajno što neæe biti javno; niti ima što sakriveno što neæe iziæi na vidjelo.

23 Ako ima ko uši da èuje neka èuje.

24 I govoraše im: pamtite što èujete: kakom mjerom mjerite onakom æe vam se mjeriti i dometnuæe se vama koji slušate.

25 Jer ko ima, daæe mu se; a koji nema, uzeæe mu se i ono što ima.

26 I govoraše im: tako je carstvo Božije kao èovjek kad baci sjeme u zemlju;

27 I spava i ustaje noæu i danju; i sjeme nièe i raste, da ne zna on.

28 Jer zemlja sama od sebe najprije donese travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu.

29 A kad sazri rod, odmah pošlje srp; jer nasta žetva.

30 I govoraše: kakvo æemo kazati da je carstvo Božije? ili u kakvoj æemo ga prièi iskazati?

31 Ono je kao zrno gorušièno koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji;

32 A kad se posije, uzraste i bude veæe od svega povræa, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu ptice nebeske življeti.

33 I takovijem mnogijem prièama kazivaše im rijeè koliko mogahu slušati.

34 A bez prièa ne govoraše im ni rijeèi. A uèenicima osobito kazivaše sve.

35 I reèe im onaj dan uveèe: hajdemo na onu stranu.

36 I otpustivši narod uzeše ga kako bješe u laði; a i druge laðe bijahu s njim.

37 I postade velika oluja; i valovi tako zaljevahu u laðu da se veæ napuni.

38 A on na krmi spavaše na uzglavlju; i probudiše ga, i rekoše mu: uèitelju! zar ti ne mariš što ginemo?

39 I ustavši zaprijeti vjetru, i reèe moru: æuti, prestani. I utoli vjetar, i postade tišina velika.

40 I reèe im: zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere.

41 I uplašiše se vrlo, i govorahu jedan drugome: ko je ovaj dakle da ga i vjetar i more slušaju?

<< ← Prev Top Next → >>