1 (12:2) Jefrem se hrani vjetrom, i ide za ustokom; svaki dan množi laž i pogibao; i hvataju vjeru s Asircem i nose ulje u Misir.
2 (12:3) I s Judom ima Gospod parbu i pohodiæe Jakova prema putovima njegovijem, platiæe mu po djelima njegovijem.
3 (12:4) U utrobi uhvati za petu brata svojega, i u sili svojoj bori se s Bogom;
4 (12:5) Bori se s anðelom, i nadjaèa; plaka, i moli mu se; naðe ga u Vetilju, i ondje govori s nama.
5 (12:6) Ali je Gospod Bog nad vojskama, Gospod mu je spomen.
6 (12:7) Ti dakle obrati se k Bogu svojemu, èuvaj milost i pravdu, i uzdaj se vazda u Boga svojega.
7 (12:8) Trgovac je Jefrem, u ruci su mu mjerila lažna, milo mu je da èini krivo.
8 (12:9) I govori Jefrem: baš se obogatih, stekoh blago, ni u kom trudu mom neæe mi naæi nepravde koja bi bila grijeh.
9 (12:10) A ja sam Gospod Bog tvoj od zemlje Misirske, još æu ti dati da sjediš u šatorima kao o praznicima.
10 (12:11) I govoriæu preko proroka, i umnožiæu utvare, i davaæu prièu preko proroka.
11 (12:12) Doista je Galad bezakonje, postaše sama taština; u Galgalu prinose junce na žrtvu, i oltari su im kao gomile kamenja po brazdama na njivi mojoj.
12 (12:13) I Jakov pobježe u zemlju Sirsku, i Izrailj služi za ženu, i za ženu èuva ovce.
13 (12:14) I prorokom izvede Gospod Izrailja iz Misira, i prorokom èuva ga.
14 (12:15) Jefrem ga ljuto razgnjevi; zato æe ostaviti na njemu krv njegovu, i vratiæe mu sramotu njegovu Gospod njegov. |